Tada se udaljila čak i od anđela, misleći da mora naći nekoga koji bi joj mogao reći što je učinjeno sa Isusovim telom. Jedan drugi glas obratio joj se: »Ženo! što plačeš? koga tražiš?« Očima zamagljenim od suza, Marija je videla lik nekog čoveka i misleći da je to vrtlar, kazala je:
»Gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gde si ga metnuo, i ja ću ga uzeti.« Ako je grobnica ovog bogataša isuviše počasno mesto za Isusov ukop, ona sama će se pobrinuti da pronađe mesto za Njega. Postojao je grob koji je Hristos ispraznio svojim glasom, grob u kojem je ležao Lazar. Zar tamo ne bi mogla pronaći mesto za sahranu svoga Gospoda? Osećala je da bi joj u njenoj boli briga za Njegovo dragoceno, raspeto telo donela veliku utehu.
Međutim, sad joj je Isus svojim dobro poznatim glasom rekao: »Marija!« Sad je znala da onaj koji ju je oslovio nije bio stranac i okrenuvši se ugledala je pred sobom živoga Hrista. U svojoj radosti zaboravila je da je bio raspet. Potrčavši prema Njemu, kao da je želela da Mu obgrli noge, rekla je: »Rabi!« Ali Hristos je podigao svoju ruku, rekavši: Ne zadržavaj me; »jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braći mojoj i kaži im: vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu.« I Marija je otišla učenicima s radosnom vesti.
Isus je odbio da primi poštovanje svog naroda dok ne dobije jemstvo da je Otac prihvatio Njegovu žrtvu. On se vazneo u nebeske dvorove i od samoga Boga dobio uveravanje da je Njegova žrtva pomirenja za grehe ljudi dovoljna, da kroz Njegovu krv svi mogu dobiti večni život. Otac je potvrdio zavet koji je učinio sa Hristom, da će prihvatiti ljude koji se kaju i koji su poslušni i da će ih voleti onako kao što voli svoga Sina. Hristos je trebao završiti svoje delo i ispuniti svoj zavet da učini »da će čovek više vredeti nego zlato čisto, više nego zlato Ofirsko«. (Isaija 13, 12) Sva vlast na Nebu i na Zemlji dana je Knezu života, a On se vratio svojim sledbenicima u svet greha da bi im mogao podariti svoju silu i slavu.
Dok je Spasitelj bio u Božjem prisustvu, primajući darove za svoju Crkvu, učenici su razmišljali o Njegovom praznom grobu, tugovali i plakali. Dan koji je za celo nebo bio dan radosti, za učenike je bio dan neizvesnosti, pometnje i zbunjenosti. Njihovo neverovanje svedočanstvu žena pokazuje kako je nisko pala njihova vera. Vesti o Hristovom vaskrsnuću toliko su se razlikovale od onoga što su očekivali, da u to nisu mogli verovati. Bile su suviše dobre da bi bile istinite, mislili su oni. Slušali su toliko puno iz doktrina i takozvanih naučnih teorija sadukeja da je utisak koji su primili o vaskrsnuću bio maglovit. Jedva da su znali što bi moglo značiti vaskrsenje iz mrtvih. Bili su nesposobni da shvate ovu veliku istinu.
»Nego idite«, rekli su anđeli ženama, »kažite učenicima njegovim i Petru da pred vama otide u Galileju, tamo ćete ga videti; kao što vam reče.« Ovi anđeli bili su sa Hristom kao anđeli čuvari u toku Njegovog života na Zemlji. Bili su svedoci Njegovog suđenja i raspeća. Čuli su Njegove reči upućene učenicima. To se pokazalo u njihovoj vesti učenicima i to ih je trebalo osvedočiti u njenu istinitost. Takve reči mogle su poteći samo od vesnika njihovog vaskrslog Gospoda.
»Kažite učenicima njegovim i Petru«, rekli su anđeli. Od Hristove smrti Petar je bio pritisnut grižom savesti. Njegovo sramno odricanje i Spasiteljev pogled ljubavi i boli, stalno su bili pred njim. Od svih učenika najviše je patio. Pruženo mu je uveravanje da je njegovo pokajanje prihvaćeno, a njegov greh oprošten. Bio je spomenut po imenu.
»Kažite učenicima njegovim i Petru da pred vama otide u Galileju; tamo ćete ga videti.« Svi učenici su napustili Isusa i poziv da se ponovo sretnu s Njim obuhvatio je sve. On ih nije odbacio. Kad im je Marija Magdalena kazala da je videla Gospoda, ponovila je poziv na sastanak u Galileji. I treći put poslana im je ova vest. Nakon pojavljivanja pred Ocem, Isus se javio drugim ženama, govoreći: »Zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se. Tada reče im Isus: ne bojte se; idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju; i tamo će me videti.« (nastavlja se)
