Ovo su govorili ne zato što nisu znali ko je On, već zato što su želeli čuti odgovor uzvišene hvale:
»Gospod krepak i silan, Gospod silan u boju.
Vrata! uzvisite vrhove svoje, Ide car slave.«
Ponovo se čuo poziv: »Ko je taj car slave?« jer anđeli se nikad ne umaraju slušajući uzvisivanje Njegovog imena. Anđeli iz pratnje odgovorili su:
»Gospod nad vojskama; On je car slave.« (Psalam 24, 7–10)
Tada su se širom otvorila vrata Božjega grada i anđeosko mnoštvo prošlo je kroz kapije, praćeno tonovima veličanstvene muzike.
Tu je presto a oko njega duga obećanja. Tu su heruvimi i serafimi. Zapovednici nebeske vojske, Božji sinovi, predstavnici bezgrešnih svetova, svi su na okupu. Nebeski Savet pred kojim je Lucifer optužio Boga i Njegovog Sina, predstavnici onih bezgrešnih carstava nad kojima je Sotona pomišljao da zasnuje svoju vladavinu – svi se nalaze ovde da dobrodošlicom pozdrave Otkupitelja. Oni su željni da proslave Njegovu pobedu i uzdignu Ga kao svoga Kralja.
Ali zadržao ih je mahanjem ruke. Još ne, On sad ne može primiti venac slave i carske haljine. On izlazi pred svoga Oca. Pokazuje svoju ranjenu glavu, probodena rebra, ranjene noge; podiže svoje ruke na kojima se nalaze ožiljci od klinova. On pokazuje dokaze svoje pobede. Predstavlja Bogu obrtani snop, one koji su vaskrsli s Njim kao predstavnici velikog mnoštva koje će izaći iz grobova prilikom Njegovog drugog dolaska. Prilazi Ocu koji se raduje kad se neki grešnik pokaje; koji se za jednog raduje s pevanjem. Pre nego što su postavljeni temelji Zemlji, Otac i Sin sjedinili su se u zavetu da otkupe čoveka ako ga Sotona bude pobedio. Stegli su svoje ruke u svečanom zavetu da će Hristos postati jemac za ljudski rod. Hristos je ispunio ovo svečano obećanje. Kad je na krstu uzviknuo: »Svrši se«, obratio se Ocu. Sporazum je u celosti izvršen. Sad je izjavio: Oče, svršeno je. Ispunio sam Tvoju volju, Bože moj! Izvršio sam delo otkupljenja. Ako je Tvoja pravda zadovoljena, »hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gde sam ja«. (Jovan 19, 30;17, 24)
Začuo se Božji glas kako objavljuje da je pravda zadovoljena. Sotona je pobeđen. Hristovi sledbenici koji su se mučili i borili na Zemlji prihvaćeni su u »Ljubaznome«. (Efescima 1, 6) Pred nebeskim anđelima i predstavnicima bezgrešnih svetova, proglašeni su opravdanima. Tamo gde je On, biće i Njegova crkva. »Milost i istina srešće se, pravda i mir poljubiće se.« (Psalam 85, 10) Očeve ruke obavile su se oko Sina i reč je izašla: »I da mu se poklone svi anđeli Božiji« (Jevrejima 1, 6)
S neizrecivom radosti knezovi, i poglavari, i sile priznali su vrhovnu vladavinu Kneza života. Nebeske vojske pale su ničice pred Njim, dok su radosni poklici odjeknuli nebeskim dvorovima: »Dostojno je Jagnje zaklano da primi silu i bogatstvo i premudrost i jačinu i čast i slavu i blagoslov.« (Otkrivenje 5, 12)
Pobedničke pesme pridružile su se muzici s anđeoskih harfi, sve dok nije izgledalo da je Nebo preplavljeno radošću i hvalom. Ljubav je pobedila. Izgubljeni je nađen. Nebo odzvanja od glasova u uzvišenim pesmama koje javljaju: »Onome što sedi na prestolu, i jagnjetu blagoslov i čast i slava i država u vek veka.« (Otkrivenje 5, 13)
Od ovog prizora nebeske radosti, nama na Zemlji vraćaju se kao odjek veličanstvene reči samog Hrista: »Vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu.« (Jovan 20, 17) Nebeska porodica i zemaljska porodica jedno su. Za nas se naš Gospod uzneo i za nas On živi. »Zato i može u vek spasti one koji kroza nj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih.« (Jevrejima 7, 25)
