U nalogu koji je dao učenicima Hristos nije samo opisao delo koje će oni obavljati nego im je predao i vest koju će propovedati. »Učite ljude«, rekao je, »da sve drže što sam vam zapovedao.« /Matej 28, 20/ Učenici su dobili zadatak da uče ljude onome što je On lično govorio i učio. U tome je sadržano i sve ono što je rekao preko proroka i učitelja Staroga zaveta. Ljudska nauka je isključena. Ovde nema mesta predajama, ljudskim teorijama i zaključcima ili crkvenom zakonodavstvu. U ovom nalogu nije sadržan nijedan od zakona koji su izdale crkvene vlasti. Hristove sluge ne treba da propovedaju ništa od ovoga. »Zakon i proroci«, u kojima su zapisani Njegova Reč i Njegova dela, čine riznicu iz koje Njegovi učenici treba da crpe nauku koju će dati svetu. Hristovo ime je njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja, njihova veza jedinstva, ovlašćenje za njihov način delovanja i izvor njihovog uspeha. Ništa što ne nosi Njegov natpis ne može se priznati u Njegovom carstvu.
Evanđelje ne treba iznositi kao neku beživotnu teoriju, već kao živu silu koja menja život. Bog želi da oni koji primaju Njegovu milost budu svedoci njene moći. On rado prihvata one čiji Ga je život najviše vređao; kad se pokaju, daje im božanskog Duha, postavlja ih na najpoverljivije položaje i šalje ih nevernima da objave Njegovu bezgraničnu milost. On želi da Njegove sluge pruže svedočanstvo o činjenici da Njegovom milošću ljudi mogu posedovati karakter sličan Hristovom i radovati se čvrstom obećanju Njegove velike ljubavi. Želeo bi da pružimo svedočanstvo o činjenici da On ne može da bude zadovoljan sve dok ljudskom rodu ne budu vraćene svete prednosti kao Njegovih sinova i kćeri.
U Hristu se nalazi nežnost pastira, ljubav roditelja i neuporediva milost Spasitelja punog saučešća. Svoje blagoslove daje pod najprihvatljivijim uslovima. Nije zadovoljan da samo objavi ove blagoslove; on ih iznosi na najprivlačniji način da bi probudio želju da ih posedujemo. Tako Njegove sluge treba da iznose bogatstvo slave tog neiskazanog Dara. Hristova divna ljubav omekša- će i potčiniti srca, dok se samim ponavljanjem učenja ne može ništa postići. »Tešite, tešite narod moj, govori Bog vaš.« »Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni se ne boj se. Kaži gradovima Judinim: evo Boga vašega… kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi.« (Isaija 40, 1.9–11)
Govorite narodu o Onome koji je »zastavnik između deset hiljada« i Onome koji je »sav ljubak«. (Pesma nad pesmama 5, 10.16) same reči ne mogu to izraziti. Neka se to odrazi u karakteru i pokaže u životu. Hristos želi da se Njegov lik naslika u svakom učeniku. Svakoga je Bog predodredio da bude jednak »obličju sina njegova.« (Rimljanima 8, 29) U svakome od njih treba da se jasno pokaže svetu Hristova ljubav koja dugo trpi, Njegova svetost, krotkost, milost i istina. (nastavlja se)
