Ova glava zasnovana je na Mateju 28, 1.5–8; Marku 16, 1–8; Luki 24, 1–12; Jovanu 20, 1–18.
Žene koje su stajale kraj Hristovog krsta budno su stražile i čekale da Subota prođe. Prvog dana sedmice, vrlo rano, krenule su na grob, noseći dragocene mirise da pomažu Spasiteljevo telo. Nisu pomišljale na Njegovo vaskrsenje iz mrtvih. Sunce njihovog nadanja zašlo je i noć se nastanila u njihovim srcima. Dok su odmicale putem pričale su o Hristovim delima milosrđa i Njegovim rečima utehe. Međutim, nisu se setile Njegovih reči: »Ali ću vas opet videti.« (Jovan 16, 22)
Ne znajući što se upravo zbiva, približavale su se vrtu, govoreći: »Ko će nam odvaliti kamen od vrata grobnih?« Znale su da ne mogu skinuti kamen, pa ipak su nastavile svojim putem. I gle, nebo se iznenada zasvetlelo slavom koja nije dolazila od Sunca koje se rađalo. Zemlja je podrhtavala. Videle su da je veliki kamen uklonjen. Grob je bio prazan.
Sve žene nisu došle iz istog pravca na grob. Marija Magdalena je prva stigla ne mesto; videći da je kamen sklonjen, požurila je da kaže učenicima. U međuvremenu prispele su i druge žene. Oko groba sijala je svetlost, ali u njemu nije bilo Hristovog tela. Dok su se žene zadržavale oko ovog mesta, iznenada su primetile da nisu same. Mladić obučen u sjajne haljine sedeo je kraj groba. To je bio anđeo koji je uklonio kamen. On je uzeo ljudsko obličje da ne bi prestrašio Isusove prijatelje. Ipak, oko njega je još uvek sijala svetlost nebeske slave i žene su se uplašile. Okrenule su se da pobegnu, ali reči anđela zaustavile su njihove korake. »Ne bojte se vi«, rekao je, »jer znam da Isusa raspetoga vi tražite. Nije ovde: jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mesto gde je ležao Gospod. Pa idite brže te kažite učenicima njegovim da je ustao iz mrtvih.« Ponovo su pogledale u grob i ponovo čule tu divnu vest. Tu se nalazio jedan drugi anđeo u ljudskom obliku koji je rekao: »Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovde; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad beše još u Galileji, govoreći da sin čovečiji treba da se preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treći dan ustane.«
On je ustao! On je ustao! Žene su stalno ponavljale ove reči. Mirisi za pomazanje nisu više potrebni. Spasitelj je živ, a ne mrtav. sad su se setile da je govoreći o svojoj smrti rekao da će ponovo ustati. Kako je ovo bio divan dan za svet! Žene su se brzo udaljile od grobnice i »sa strahom i radosti i radosti velikom potekoše da jave učenicima njegovim.«
Marija nije čula dobru vest. Otišla je Petru i Jovanu sa žalosnom vešću: »Uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gde ga metnuše.« Učenici su požurili na grob i našli ga kao što je Marija rekla. Videli su pokrov i ubrus, ali nisu našli svoga Gospoda. Ipak čak i ovde nalazilo se svedočanstvo da je ustao. Mrtvačke haljine nisu odbačene nemarno, već pažljivo složene i svaka na svome mestu. Jovan »vide i verova«. On još nije razumeo reči Pisma da Hristos mora ustati iz mrtvih, ali se sada prisetio Spasiteljevih reči kojima je predskazao svoje vaskrsenje.
Hristos je sam, tako brižljivo, ostavio tu mrtvačku odeću. Kad je silni anđeo sišao na grob. Njemu se pridružio i drugi koji je zajedno s ostalima stražio nad Gospodnjim telom. Kad je anđeo s Neba uklonio kamen, drugi anđeo je ušao u grob i razrešio zavoje sa Isusovog tela. Međutim, Spasiteljeva ruka savila je svaki od njih i stavila ga na određeno mesto. U očima Onoga koji upravlja i zvezdom i atomom nema ničeg nevažnog. Red i savršenstvo vide se u svim Njegovim delima.
Marija je sledila Jovana i Petra do groba, a kad su se vratili u Jerusalim, ona je ostala. Dok je gledala u prazan grob, žalost je ispunila njeno srce. Pogledavši unutra, videla je dva anđela, jednog kraj glave, a drugog kraj nogu na mestu na kome je Isus ležao. »Ženo! što plačeš?«, upitali su je. Zato što »uzeše Gospoda«, odgovorila je, »i ne znam gde ga metnuše.« (nastavlja se)
