U celokupnom Hristovom delu isceljenja otkrila se sila ljubavi i sami ako verom sudelujemo u toj ljubavi, bićemo oruđa za Njegovo delo. Ako zanemarimo da se božanskom vezom povežemo sa Hristom, struja životodavne sile ne može obilnim tokovima teći od nas ka svetu. Bilo je mesta u kojima i sam Spasitelj, zbog njihovog neverstva, nije mogao učiniti mnoga i silna dela. Tako i danas neverstvo odvaja Crkvu od njenog božanskog Pomoćnika. Ona se slabo drži večne stvarnosti. Zbog njenog nedostatka vere Bog je razočaran i bez svoje slave.
Samo ako obavlja Hristovo delo, Crkva ima obećanje o njegovom prisustvu. Idite i naučite sve narode, rekao je On »i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka veka«. Jedan od prvih uslova za primanje Njegove sile je uzimanje Njegovo jarma. Sam život Crkve zavisi od njene vernosti u ispunjavanju Gospodnjeg naloga. Zapostavljanje ovog rada znači prepustiti se duhovnoj slabosti i propadanju. Tamo gde nema aktivnog rada za druge, ljubav iščezava, a vera tamni.
Hristos želi da Njegovi propovednici budu vaspitači Crkve u delu evanđelja. Oni treba da poučavaju ljude kako da traže i spasu izgubljene. Ali da li je to delo koje oni rade? O, koliko je malo onih koji se trude da rasplamsaju iskru života u Crkvi koja je gotova da umre! Za koliko se crkava, kao za bolesne jaganjce, staraju oni koji bi trebali da traže izgubljene ovce! A istodobno milioni i milioni ginu bez Hrista.
Božanska ljubav pokrenula se do svojih nedokučivih dubina zbog ljudi i anđeli se čude posmatrajući površnu zahvalnost onih koji primaju tako veliku ljubav. Anđeli se čude čovekovom slabom poštovanje te Božje ljubavi. Nebo negoduje zbog nemarnosti koja se pokazuje prema dušama ljudi. Da li želimo da saznamo kako Hristos gleda na to? Kako bi se osećao otac ili majka kad bi znali da su njihovo dete, izgubljeno na mrazu i snegu, zaobišli i ostavili da umre oni koji su ga mogli spasiti? Zar ne bi bili duboko ožalošćeni, i vrlo ljutiti? Zar ne bi optuživali te ubice gnevom tako vrelim kao što su njihove suze, silnim kao što je njihova ljubav? Patnje svakog čoveka patnje su Božjeg deteta i oni koji ne pružaju ruku pomoći svom bližnjem koji gine, izazivaju Njegov pravičan gnev. To je Jagnjetov gnev. Onima koji tvrde da imaju zajednicu sa Hristom, a ipak su ravnodušni prema potrebama svojih bližnjih, On će izjaviti na veliki sudnji dan: »Ne poznajem vas otkuda ste; odstupite od mene svi koji nepravdu činite.« (Luka 13, 27) (nastavlja se)
