Prvi učenici krenuli su da propovedaju reč. Otkrivali su Hrista u svom životu. A i Gospod je radio s njima »i reč potvrđivao znacima koji su se potom pokazivali.« (Marko 16, 20) Ovi učenici pripremali su se za svoj rad. Pre dana Pedesetnice sastali su se i otklonili sve nesporazume. Bili su jednodušni. Verovali su u Hristovo obećanje da će im se dati blagoslov, pa su se molili u veri. Nisu tražili blagoslov samo za sebe; njih je pritiskivao teret spašavanja duša. Evanđelje je trebalo odneti do najudaljenijih krajeva Zemlje i zato su tražili dar sile koji je Hristos obećao. Tada se izlio Sveti Duh i hiljade njih obraćeno je u jednom danu.
Tako isto može da bude i danas. Umesto ljudskih razmišljanja, neka se propoveda Božja reč. Neka hrišćani odbace svoje razmirice i neka se predaju Bogu za spašavanje izgubljenih. Neka u veri traže i on će doći. Izlivanje Duha u apostolsko vreme bilo je »dažd rani« i slavan je bio uspeh. Ali dažd pozni« biće znatno obilniji. (Joilo 2, 23)
Svi koji posvete dušu, telo i duh Bogu, stalno će dobijati nove darove telesne i umne sile. Neiscrpni izvori Neba stoje im na raspolaganju Hristos im daje dah svoga duha, život svoga života. Sveti Duh daje svoje najbolje snage da rade u srcu i umu. Božja milost proširuje i umnožava njihove sposobnosti i sve savršenstvo božanske prirode pridružuje im se u delu spašavanja ljudskih bića. Saradnjom sa Hristom savršeni su u Njemu i osposobljeni da u svojoj ljudskoj slabosti čine dela Svemogućega.
Spasitelj čezne da otkrije svoju milost prema svetu i prožme ga svojim karakterom. On je Njegovo otkupljeno vlasništvo i želi da ljude učini slobodnima, čistima i svetima. Iako Sotona radi da spreči ovu nameru, ipak krvlju prolivenom za svet izvojevaće se mnoge pobede koje će doneti slavu Bogu i Jagnjetu. Hristos neće biti zadovoljen sve dok pobeda ne bude potpuna i ne vidi »trud duše svoje i nasitiće se«. (Isaija 53, 11) Svi narodi na Zemlji treba da čuju evanđelje o Njegovoj milosti. Neće svi primiti Njegovu milost; ali »seme će njihovo služiti njemu. Kazivaće se za Gospoda rodu potonjemu.« (Psalam 22, 30) »A carstvo i vlast i veličanstvo carsko pod svim nebom daće se narodu svetaca višnjega«, jer »će zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno.« »I bojaće se imena Gospodnjega sa zapada i slave njegove sa istoka sunčanoga.« (Danilo 7, 27; Isaija 11, 9;59, 19)
»Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir, koji javlja dobro, oglašuje spasenje, govori Sionu: Bog tvoj caruje… klikujte i pevajte, razvaline… jer Gospod uteši narod svoj… Zagrli Gospod svetu mišicu svoju pred svim narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega.« (Isaija 52, 7–10)
