Dok se Pilat kolebao što da učini, glasonoša se progurao kroz gomilu i predao mu u ruke pismo njegove žene koje je glasilo:
»Nemoj se ti ništa mešati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.«
Pilat je prebledeo. Bio je zbunjen svojim protivrečnim osećajima. U njegovoj neodlučnosti sveštenici i poglavari još su više raspaljivali narod. Pilat je bio primoran da deluje. Sad se setio jednog običaja koji bi mogao poslužiti Hristovom oslobođenju. Bio je običaj da se na ovaj praznik oslobodi jedan zatvorenik koga narod izabere. Običaj bio je neznabožačkog porekla; u njemu nije bilo ni trunke pravičnosti, ali Jevreji su ga vrlo cenili. U to vreme rimske vlasti držale su jednog zatvorenika osuđenog na smrt koji se zvao Varava. Ovaj čovek izdavao se za Mesiju. Tvrdio je da ima vlast na svetu uspostavi nov poredak, da ga usmeri u dobrom pravcu. Pod sotonskom obmanom tvrdio je da mu pripada sve što može zadobiti krađom i pljačkom. Činio je čudesna dela sotonskom silom, stekao u narodu mnogo pristalica i izazvao pobune protiv rimske vlasti. Pod plaštem verskog oduševljenja bio je okoreli i opak zlikovac, sklon pobuni i nasilju. Dajući narodu da izabere između ovog čoveka i nevinog Spasitelja, Pilat se nadao da će podstaći osećaj za pravdu. Nadao se da će zadobiti njihovu naklonost prema Hristu nasuprot sveštenicima i poglavarima. Zato je, okrećući se mnoštvu, vrlo ozbiljno rekao: »Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?«
Odgovor svetine odjeknuo je kao rika divljih zveri: »Pusti nam Varavu!« Uzvik »Varavu! Varavu!« postajao je sve glasniji i glasniji. Misleći da narod nije razumeo njegovo pitanje, Pilat je upitao: »Hoćete li da vam pustim cara Judejskog?« Međutim, oni su ponovo povikali: »Uzmi ovoga, a pusti nam Varavu.« »A šta ću činiti s Isusom prozvanim Hristom?«, upitao je Pilat. Ponovo je uskomešano mnoštvo zaurlalo nalik zlim duhovima. Pravi demoni u ljudskom obliku bili su u mnoštvu, i što se drugo moglo očekivati do odgovor: »Da se razapne!«
Pilat je bio uznemiren. Nije ni pomislio da će doći do ovoga. Ustuknuo je od izručenja nevinog čoveka na najsramniju i najsvirepiju smrt koja se može dosuditi. Kad je urlanje prestalo, okrenuo se narodu i rekao: »A kakvo je zlo učinio?« Ali slučaj je otišao predaleko da bi se uvažili dokazi. Ono što su želeli nije bio dokaz o Hristovoj nevinosti, već Njegova osuda.
Još uvek Pilat je nastojao da Ga spasi. »A on im treći put reče: kakvo je zlo učinio? Ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem, pa da pustim.« Već sam nagoveštaj Njegovog oslobođenja deseterostruko je pojačao gnev naroda. »Raspni ga, raspni«, vikali su. Bura, izazvana Pilatovom neodlučnošću bivala je sve jača i jača.
Isusa, iscrpljenog umorom i pokrivenog ranama, javno su bičevali. »A vojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu četu vojnika, i obukoše mu skerletnu kabanicu, i opletavši venac od trnja metnuše na nj. I stadoše ga pozdravljati govoreći: zdravo, care Judejski!… I pljuvahu na nj, i padajući na koljena poklanjahu mu se.« Povremeno neka zla ruka zgrabila bi trsku koja Mu je stavljena u ruku i udarala Ga njome po trnovoj kruni, zabadajući tako trnje u Njegove slepoočnice, dok su se kapi krvi slivale niz Njegovo lice i bradu.
Čudite se Nebesa! I zapanji se Zemljo! Gledajte mučitelja i mučenog! Pomahnitala svetina opkolila je Spasitelja sveta. Ruganje i podsmehivanje mešaju se s nepristojnim psovkama i huljenjem. Neosetljiva svetina podsmeva se Njegovom skromnom poreklu i jednostavnom životu. Rugaju se Njegovoj tvrdnji da je Božji Sin, a prostačke šale i uvredljivo podrugivanje prelaze s usana na usne.
Sotona predvodi svirepu svetinu u njenom zlostavljanju Spasitelja. Nameravao je da Ga, ako je moguće, navede na osvetu ili Ga natera da se čudom oslobodi i tako sruši plan spasenja. Samo jedna mrlja u Njegovom ljudskom životu, jedan neuspešan pokušaj Njegove ljudske prirode da podnese to strašno iskušenje, pa bi Božje Jagnje bilo nesavršena žrtva, a čovekovo otkupljenje promašaj. Međutim, On koji je mogao zapovediti da Mu dođu u pomoć nebeske vojske – On koji je mogao oterati svetinu zastrašenu otkrivanjem sjaja Njegovog božanskog veličanstva – u savršenom miru potčinio se najsurovijim uvredama i ruženju. (nastavlja se)