Isus je tako upoznao Petra s načinom na koji će umreti; predskazao je čak i širenje njegovih ruku na krstu. Ponovo je naložio svom učeniku: »Hajde za mnom.« Petar se nije obeshrabrio ovim otkrivanjem. Osećao se voljnim da pretrpi bilo koju smrt za svoga Gospoda.
Dotad je Petar znao Hrista po telu, kao što Ga mnogi danas znaju; ali nije trebalo da bude i dalje tako ograničen. On Ga ništa više nije znao nego što Ga je kao čoveka, kao učitelja poslanog s neba; sad Ga je voleo kao Boga. Učio je pouku da je Hristos za Njega sve u svemu. Sad je bio pripremljen da sa svojim Gospodom učestvuje u Njegovoj službi žrtve. Kad je na kraju doveden do krsta, na svoj zahtev, raspet je glavom nadole. Smatrao je suviše velikom čašću da na isti način strada kao i njegov Učitelj.
Reči »Hajde za mnom« za Petra su bile pune pouke. Pouka se odnosila ne samo za njegovu smrt već i na svaki korak u njegovom životu. Dotad je Petar bio sklon da radi nezavisno. Pokušavao je praviti planove za Božje delo, umesto da čeka i sledi Božji plan. Međutim, nije dobio ništa time što je žurio ispred Gospoda. Isus mu je naložio: »Hajde za mnom.« Nemoj trčati ispred Mene. Tada se nećeš morati sam sukobiti sa Sotoninom vojskom. Dozvoli Mi da idem ispred tebe i neprijatelj te neće pobediti.
Dok je Petar išao kraj Isusa, video je Jovana kako ih sledi. Obuzela ga je želja da dozna njegovu budućnost i »reče Isus: Gospode! šta će ovaj? Isus mu reče: ako hoću da on ostane dok ja ne dođem, što je tebi do toga? Ti hajde za mnom.« Petar je trebao držati na umu da će mu njegov Gospod otkriti sve što bi za njega bilo najbolje da zna. Svako ima dužnosti da sledi Hrista i da ne brine o poslu koji je određen drugima. Govoreći o Jovanu »ako hoću da on ostane dok ja ne dođem«, Isus nije dao nikakvo čvrsto obećanje da će ovaj učenik živeti sve do Gospodnjeg drugog dolaska. On je samo potvrdio svoju vrhovnu vlast i kad bi On stvarno želeo da bude tako, to uopšte ne bi uticalo na Petrov rad. Budućnost i Jovana i Petra, bila je u rukama njihovog Gospoda. Poslušnost u hodanju za Njim bila je dužnost koju je imao svako od njih.
Koliko je danas sličnih Petru! Oni se zanimaju za poslove drugih i željni su da upoznaju njihovu dužnost, dok sami u opasnosti da zanemare svoju. Naš zadatak je da gledamo na Hrista i da Ga sledimo. Mi ćemo videti pogreške u životu drugih i mane njihovog karaktera. Ljudski rod je podložan slabostima. Ali u Hristu ćemo naći savršenstvo. Posmatrajući Njega bićemo preobraženi.
Jovan je doživeo duboku starost. Bio je svedok razorenja Jerusalima i uništenja velelepnog Hrama – znamenja konačnog uništenja sveta. Do svojih poznih dana Jovan je sledio svoga Gospoda. Suština njegovog svedočanstva crkvama bila je: »Ljubazni, da ljubimo jedan drugoga«; »koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji.« (1. Jovanova 4, 7.16)
Petar je vraćen u apostolstvo, ali čast i vlast koju je primio od Hrista nije mu dala pravo gospodarenja nad svojom braćom. Hristos je to objasnio kad je odgovorio na Petrovo pitanje: »Šta će ovaj?« Rekao mu je: »Šta je tebi do toga? Ti hajde za mnom.« Petru nije dana čast da bude glava Crkvi. Naklonost koju je Hristos pokazao prema Petru opraštajući mu odricanje i poverivši mu da pase stado, i njegova lična vernost u hodu za Hristom, zadobili su poverenje njegove braće. Imao je veliki uticaj u crkvi. Međutim, pouku koju mu je Hristos pružio kraj Galilejskog mora, Petar je poneo za ceo život. Pišući crkvama vođen Svetim Duhom, rekao je:
»Starešine koje su među vama molim koji sam i sam starešina i svedok Hristova stradanja, i imam deo u slavi koja će se javiti: Pasite stado Božije, koje vam je predato, i nadgledajte ga, ne silom nego dragovoljno, i po Bogu, niti za nepravedne dobitke, nego iz dobra srca; niti kao da vladate narodom; nego bivajte ugledi stadu; i kad se javi poglavar pastirski, primićete venac slave koji neće uvenuti.« (1. Petrova 5, 1–4)