Celo Nebo radovalo se što odsjajuje Stvoriteljevom slavom i što Mu izriče hvalu. Dok je Bog na taj način bio slavljen, svi su uživali u miru i radosti. Međutim, nota nesklada pokvarila je nebesku harmoniju. Služenje sebi i uzdizanje sebe, suprotno Stvoriteljevom planu, probudilo je zloslutna predosećanja u mislima onih kojima je iznad svega bila Božja slava. Nebeski saveti preklinjali su Lucifera. Božji Sin mu je predstavio Stvoriteljevu veličinu, dobrotu, i pravednost, i svetu, nepromenljivu prirodu Njegovog zakona. Bog je lično uspostavio nebeski red, i odstupajući od njega, Lucifer će osramotiti svoga Stvoritelja, a sebi doneti propast. Međutim, opomene izrečene u beskrajnoj ljubavi i milosti, samo su još više pobudile duh protivljenja u njemu. Lucifer je dozvolio da zavist prema Hristu preovlada u njemu, i zato je postao još uporniji.
Ponosan na svoju slavu, pothranjivao je težnju za prevlašću. Visoke počasti koje su mu ukazivane, Lucifer nije cenio kao dar od Boga, i one u njemu nisu budile nikakvu zahvalnost prema Stvoritelju. Uživao je u svom sjaju i uzvišenom položaju i želeo da postane jednak Bogu. Nebeske čete volele su ga i poštovale. Anđeli su uživali da izvršavaju njegove zapovesti, a on je bio zaogrnut mudrošću i slavom više od svih ostalih nebeskih bića. Ipak, Božji Sin bio je priznati suveren Neba, jednak Ocu po moći i autoritetu. Hristos je učestvovao u svim Božjim savetima, dok Luciferu nije bilo dozvoljeno da prodre u božanske namere. Ovaj moćni anđeo pitao se: »Zašto Hristos ima najvišu vlast? Zašto ima veću čast od njega, od Lucifera?«
Napuštajući svoje mesto u neposrednoj Božjoj prisutnosti, Lucifer je počeo da širi duh nezadovoljstva među anđelima. Ponašajući se tajanstveno i bez mnogo reči, privremeno skrivajući svoje prave namere pod plaštem poštovanja Boga, trudio se da izazove nezadovoljstvo prema zakonima po kojima su se upravljala nebeska bića, nagoveštavajući da im oni nameću nepotrebna ograničenja. Pošto je njihova priroda sveta, tvrdio je da anđeli treba da slušaju samo naredbe svoje volje. Trudio se da izazove njihovo saučešće prema sebi, govoreći da Bog prema njemu nepravedno postupa, jer ukazuje najviše počasti Hristu. Tvrdio je da želi veću moć i čast ne zato da bi uzdigao sebe, već da bi osigurao slobodu svim stanovnicima Neba, tako da bi se na taj način i oni uzdigli u više sfere postojanja.
Bog je u svojoj velikoj milosti dugo podnosio Lucifera. Nije ga uklonio s njegovog uzvišenog položaja čim je iskazao duh nezadovoljstva, pa čak ni onda kada je počeo da iznosi lažne optužbe pred odanim anđelima. Dugo mu je bilo dopušteno da ostane na Nebu. Stalno mu je bilo nuđeno oproštenje pod uslovom da se pokaje i pokori. Napori, koje samo beskrajna ljubav i mudrost mogu nadahnuti, bili su učinjeni da bi ga uverili da je u zabludi. Duh nezadovoljstva nikada do tada nije bio poznat na Nebu. Ni sam Lucifer u početku nije znao kuda će ga ono odvesti; nije shvatao pravu prirodu svojih osećanja. Međutim, kada se pokazalo da je njegovo nezadovoljstvo neopravdano, Lucifer je shvatio da nije u pravu, da su božanski zahtevi pravedni, i da ih kao takve mora priznati pred celim Nebom. Da je tako postupio, spasao bi samoga sebe i mnoštvo anđela. U to vreme još nije potpuno odbacio svoju odanost Bogu. Iako je napustio svoj položaj heruvima zaklanjača, ipak, da je bio spreman da se vrati Bogu, da je priznao Stvoriteljevu mudrost, da je bio zadovoljan mestom koje mu je bilo određeno u Božjem velikom planu, bio bi vraćen na svoje pređašnje mesto. Međutim, oholost ga je sprečila da se pokori. Tvrdoglavo je branio svoje ponašanje, tvrdio da nema potrebe za pokajanjem, i potpuno se posvetio velikoj borbi protiv svoga Stvoritelja.
Sve sposobnosti njegovog blistavog uma bile su sada posvećene delu prevare, naporu da zadobije saučešće anđela koji su bili pod njegovim zapovedništvom. Čak je i činjenicu da ga je Hristos upozorio i posavetovao, izopačio da bi poslužila njegovim izdajničkim ciljevima. Onima s kojima ga je povezivalo duboko poverenje, govorio je da je pogrešno ocenjen, da njegovo mišljenje nije poštovano, i da će njegova sloboda skoro biti ograničena. Od pogrešnog prikazivanja Hristovih reči prešao je na izostavljanje istine i na čiste laži, optužujući Božjeg Sina za nameru da ga ponizi pred stanovnicima Neba. Potrudio se, takođe, da pokrene lažne sporove između sebe i Bogu odanih anđela. Sve one koje nije uspeo da zavede i potpuno privuče na svoju stranu optuživao je da su ravnodušni prema interesima nebeskih bića. One koji su ostali verni Bogu optuživao je da čine upravo ona dela koja je on sam činio. Da bi dokazao optužbu da je Bog nepravedan prema njemu, pribegavao je iskrivljavanju Stvoriteljevih reči i dela. Držao se pravila da zbunjuje anđele veštim vođenjem rasprava o Božjim namerama. Sve što je bilo jednostavno zaogrtao je velom tajanstvenosti, i svojim prepredenim izopačavanjem sumnje i u najjasnije Gospodnje izjave. Njegov visoki položaj, bliska veza sa božanskom vladavinom davao je veću težinu njegovim izlaganjima i mnoge je naveo da mu se priključe u pobuni protiv autoriteta Neba. (nastavlja se)
