On Ijubi pravdu i sud, dobrote je Gospodnje puna Zemlja. Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta Njegovijeh sva vojska njihova. (Psalam 33,5.6)
Od zvezda koje neobeleženim putanjama kroz vasionu vekovima slede svoje utvrđene staze, pa sve do najsitnijeg atoma, dela iz prirode poslušna su Tvorčevoj volji… On koji održava bezbrojne svetove širom tog beskraja, istovremeno brine o potrebama malog sivog vrapca, koji neustrašivo peva svoju skromnu pesmu. Kada Ijudi odlaze na svoj svakodnevni posao, kao i kada se mole; kada noću odlaze na počinak, kada ujutru ustaju; kada bogataš piruje u svom dvorcu, ili kada siromah okuplja svoju decu oko oskudne trpeze, nebeski Otac svakoga od njih milostivo posmatra. (Put Hristu, str. 86. original)
Bog je stalno zauzet podizanjem i korišćenjem svojih dela za svoje sluge. On radi preko prirodnih zakona, koristeći ih kao svoja sredstva. Ona ne rade sama po sebi. Priroda u svom radu pruža dokaz o mudrom prisustvu i delotvornoj pokretačkoj sili Bića koje pokreće sve po svojoj želji… Zemlja ne donosi rod svojih darova iz godine u godinu, i ne nastavlja svoj hod oko Sunca upravljajući se po nekoj svojstvenoj sili. Ruka Beskonačnoga stalno je zaposlena u upravljanju ovom planetom. Božja sila koja stalno deluje, održava Zemlju u položaju u kome se okreće. Bog je taj koji čini da se Sunce rađa na nebu. On otvara prozore neba i daje kišu… Njegova sila čini da bilje procveta, da se pojavi svaki list, da se svaki cvet otvori, da se svaki plod razvije. (U potrazi za boljim životom, str, 416. original)