Opominjući se nelicemjerne u tebi vjere koja se useli najprije u babu tvoju Loidu i u mater tvoju Evnikiju; a uvjeren sam da je i u tebi. (2. Timotiju 1,5)
Verno obavljanje domaćih dužnosti vrši neposredan uticaj na ljude. Naše duhovno napredovanje i vrline hrišćanskog karaktera u domu prenose se na naš misionski rad u drugim krajevima. Stavivši na sebe sve oružje pravde, možemo se boriti kao verni Hristovi vojnici. U očevom domu treba da pružimo dokaz da smo spremni da u velikoj meri obavimo delo u crkvi. Iskrenim, poniznim srcem pripadnici porodice treba da nastoje da ustanove da li Hristos stanuje u njihovom srcu. Tek tada mogu da pođu dalje potpuno naoružani i opremljeni za Hristovu službu…
Samoodricanje pokazano u domu osposobljava nas da radimo za druge. Negovanje sposobnosti da učinimo ono što je potrebno učiniti da bi dom bio onakav kakav bi trebalo da bude – simbol doma na nebu – priprema nas da radimo u većem vinogradu. Crkvi je neophodna sva oplemenjena duhovna sila koja se može naći, naročito da bi mladi, mlađi članovi Gospodnje porodice mogli biti sačuvani. Istina koja živi u domu treba da se oseća u nesebičnom radu izvan doma. Oni koji pokazuju hrišćanski karakter u domu biće blistavo i sjajno videlo na svakom mestu. Vaspitanje stečeno pokazivanjem nežnog međusobnog staranja osposobljava nas kako da se približimo srcima koja treba da steknu znanje o načelima istinske vere…
Domaće dužnosti treba obavljati sa saznanjem da će nas, ako su izvršene u pravom duhu, obogatiti iskustvima koja će nas osposobiti da istrajno i temeljno obavljamo duhovno delo. Šta bi sve jedan pravi hrišćanin mogao da učini u misionskom radu vernim obavljanjem svakodnevnih dužnosti, radosnim nošenjem krsta, ne zanemarujući onu vrstu rada koji nije ugodan prirodnim osećanjima. Misionari za Učitelja najbolje se pripremaju za rad u drugim krajevima u hrišćanskom domu, u kome se Bog poštuje, u kome se Bog voli, u kome se Bog slavi, u kome vernost postaje druga čovekova priroda, u kome nisu dozvoljeni nemarnost i nepažnja prema domaćim dužnostima i u kome se tiha zajednica sa Bogom smatra važnom za verno izvršavanje svakodnevnih dužnosti. (Manuscrint 140 1897)
